Dragomir Kastratović
Dragomir Kastratović (Berane, 6. travnja 1929. – Zagreb, 8. lipnja 2006.)[1] hrvatski i crnogorski novinar
Životopis[uredi | uredi kôd]
Gimnaziju je završio u Ivangradu (Beranama), studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Prve je književne tekstove objavio u časopisima Susreti, Vidici, Stvaranje, Život, Svijetu, reportaže i druge novinske priloge objavljivao je u Pobjedi, Slobodnoj Dalmaciji, Našem vesniku, Globusu, Narodnom listu itd. Radio i radijske reportaže.[2]
Radi profesionalno kao novinar od 1958. godine u Globusu do njegovog gašenja 1963., kad prelazi u Vjesnik u srijedu,[3] čiji je bio posebni izvjestitelj iz Italije, Bugarske, Mađarske, Rumunjske i Čehoslovačke sve do 1971. godine.[2] Proslavio se političkim analizama, komentarima i reportažama pod pseudonimom Drago Tović – među prvima je pisao o nemirima na Kosovu, t.zv. Praškom proljeću, policijskim dosjeima građana, položaju Makedonaca u Grčkoj i srbijanskoj promidžbi u Hrvatskoj 1971. God. 1972. u promijenjenim političkim prilikama ograničeno mu je pravo na objavljivanje;,[1] optužen je kao sudionik hrvatskog proljeća.[2] Sklonjen je u revijalna, politički nevažna izdanja VPA za lektora i korektora.[4]
Angažirao se je u politici u demokratizacijskim procesima krajem 1980-ih. Od 1989. do 1994. suutemeljitelj je SDSH čiji je bio potpredsjednik.[2] Uređivao je tjednik Slobodnu Hrvatsku.[2]
Knjige[uredi | uredi kôd]
- Budne oči zla. Zagreb 1988.
- Proljeće moderne Hrvatske. Zagreb 2002.
- Vrhovi i ponori crnogorskog identiteta. Zagreb 2005.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=61357 Hrvatski biografski leksikon
- ↑ a b c d e Hrvatski leksikon A-K, Naklada Leksikon d.o.o., Zagreb, 1996., ISBN 9539672813, str. 576.
- ↑ Drago Kastratović, Proljeće moderne Hrvatske, str. 329, Zagreb 2002.
- ↑ Dražen Stjepandić, Puki nacionale, str. 44, Zagreb 2010.