Meri Štajduhar
| Meri Štajduhar | |
|---|---|
| [[Datoteka:|250px]] Portret Meri Štajduhar | |
| Rođen/a | 16. septembar 1950[1] Prvić Luka (Šibenik),  Jugoslavija |
| Umro/la | 30. januar 2008 Zagreb  Hrvatska |
| Obrazovanje | profesor |
| Zanimanje | novinar |
| Nacionalnost/ državljanstvo | Hrvatica |
| Godine aktivnosti | 1977-2007 |
Meri Štajduhar (Prvić Luka (Šibenik), 16. septembar 1950 - Zagreb, 30. januar 2008) bila je hrvatska novinarka, poznata kao urednice kulturne rubrike tjednika Danas 1990-ih koji je tih godina važio za predvodnika demokratizacije na jugoslavenskim prostorima.
Biografija[uredi | uredi kod]
Meri je rođena je u Prvić Luci, kod Šibenika, Filozofski fakultet (komparativnu književnost i filozofiju) završila je u Zagrebu 1975. Nakon toga pohađala je Vjesnikovu internu novinarsku školu "Otokar Keršovani" i upisala studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Prvi posao bio joj je gradska rubrika Vjesnika 1977., ubrzo je postala urednica tjednog priloga Sedam dana. Od 1982. počinje pisati komentare za časopis Danas, a nakon toga postaje urednica kulturne rubrike tjednika Danas.[1] Objavila je mnoge tekstove iz kulture s kraja turbulentnih devedesetih, koji su uvijek bili vrlo analitični i često puta vrlo kritični, ali nikad nekonstruktivni, niti puko razmetanje. Meri Štajduhar bila je među pionirima demokratizacije ondašnjeg društva, ali kako to uobičajeno biva revolucija jede vlastitu djecu - tako je i Meri Štajduhar nakon tih procesa postala žrtva vlastitih napora - ostala je bez posla. Ono što je još paradoksalnije - bila je proskribirana kao - ako ne baš čisti neprijatelj, a ono kao nesklona novoj hrvatskoj demokraciji.
I u tim izuzetno teškim trenucima, nije klonula duhom, pisala je za fanzin magazin Arkzin[2], i nastavila misliti svojom glavom. Pisala je bilo gdje su joj dali prostora, za Feral Tribune, Novi list. Ali taj život krajnjeg osiromašenog proletera koji živi od mrvica, nije bio za krhku i nježnu Meri moguć na dulje staze - dobila je rak i umrla u bolnici u Jordanovcu.[1]
Bibliografija[uredi | uredi kod]
- Zanos pohranjen u stihove, Zbornik radova o Dobriši Cesariću / priredio Dubravko Jelčić: 1930-1980, Zagreb : Mladost, 1992. (Članak) ISBN 86-05-00627-7
- Politički procesi Vladi Gotovcu (dokumenti), Institut "Vlado Gotovac"/ urednik Mirko kKatofil, Zagreb (Članak), ISBN 978-953-99049-2-8
On line tekstovi Meri Štajduhar;
- Mefisto iz Mrduše Donje (Feral Tribune, br.892, str.62, 19/10/2002)
- Čast bez remintende (Feral Tribune, br.459, str.10, 04/07/1994 na portalu Digitalni arhiv INFOBIRO)[mrtav link]